Milivoj Jambrišak

(Zagreb, 15.06.1878.- Vitovlje, 10.12.1943.)

Milivoj Jambrišak nakon završenog studija medicine u Innsbrucku i Grazu (1896.-1903. g.), upisao je u Zagrebu i studij prava (1910.-1912.) koji, međutim, nije završio jer već 1912. g. odlazi u Srbiju te u funkciji vojnog liječnika (za vrijeme Balkanskih ratova) radi kao dobrovoljac u Bolnici kraljice Drage u Beogradu. Budući da ga je, nekoliko godina kasnije, početak Prvog svjetskog rata zatekao u Zagrebu, mobiliziran je u austro-ugarsku vojsku i s njom upućen na galicijsko bojište. Nakon što je 1916. g. zarobljen u Rusiji, u Odesi pristupa Prvoj srpskoj dobrovoljačkoj diviziji. No, već početkom 1917. g. - nakon odlaska dr. Franje Potočnjaka iz Rusije – izabran je za člana Jugoslavenskog odbora i u toj funkciji boravi naizmjence u Petrogradu i Odesi tijekom obiju revolucija (Februarske i Oktobarske), a istovremeno djeluje pri Dobrovoljačkom korpusu Srba, Hrvata i Slovenaca. U međuratnom je periodu živio u Beogradu iz kojega je, međutim, odmah nakon njemačkog bombardiranja grada 6. travnja 1941., preselio u Opatiju - zajedno s advokatom Antom Mandićem, svojim dugogodišnjim prijateljem iz Rusije (koji je tijekom 1937. g. našao utočište u Jambrišakovom domu u Beogradu, nakon što je morao napustiti obitelj u Opatiji zbog političkog angažmana). U Opatiji Jambrišak ostaje do kapitulacije Italije, a u rujnu 1943. g. s Antom Mandićem i njegovim starijim sinom Olegom dolazi na oslobođeni partizanski teritorij i pridružuje se NOP-u te već u listopadu 1943. g., na II. zasjedanju ZAVNOH-a u Plaškom, postaje članom njegova Predsjedništva. U toj je funkciji, kao delegat iz Hrvatske, sudjelovao i na II. zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu, gdje je izabran za povjerenika narodnog zdravlja u NKOJ-u. No, prilikom povratka iz Jajca u Hrvatsku, umire na planini Vlašić (10.12.1943.), vjerojatno od posljedica tifusa, gdje mu je nakon rata Republički odbor udruženja boraca BiH kraj sela Vitovlja podigao spomenik.

Osobna dokumentacija (ostavština) liječnika, diplomata i političara dr. Milivoja Jambrišaka sastoji se od 46 predmeta iz perioda 1900.-1943./50. g., od kojih tek nekoliko potječe iz vremena koje je neposredno prethodilo ili se poklapa s trajanjem Prvog svjetskog rata, dok se manji dio odnosi na međuratni period. Pritom većinu ostavštine čine Jambrišakovi opširni dnevnički zapisi nastali tijekom Drugog svjetskog rata, između 1941. i 1943. g. - najprije u okupiranom (talijanskom) Primorju, a potom na oslobođenom partizanskom teritoriju – koje je bivšem Muzeju revolucije naroda Hrvatske darovao dr. Vladimir Jambrišak (06.01. i 15.03.) 1984. g.