Eugen Kumičić ml.

(Zagreb, 05.03.1916.- 02.08.2003.)

pravnik i ekonomista, planinar i sportski djelatnik – bio je unuk književnog (bračnog) para Eugena i Marije Kumičić, odnosno sin odvjetnika Đure Kumičića i (supruge mu) Eugenije Holl. Nakon završene I. klasične gimnazije u Zagrebu (1934.) diplomirao je na Pravnom fakultetu (1939.), a potom upisao studij na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu (1941.). Još tijekom studija prava (od 1936.) spominje se kao činovnik u trgovačkom poduzeću, dok je za vrijeme Drugog svjetskog rata radio kao instruktor u Državnoj (časnoj) radnoj službi – na području NDH (Hrvatska, BiH) ali i u Njemačkoj. Nakon rata zaposlen je u Exportdrvu, a potom u riječkom Poduzeću za međunarodnu špediciju i javna skladišta "Transjug“ - najprije u beogradskoj podružnci (10.06.1947.-29.01.1949.) a potom u Zagrebu, gdje je živio i nakon umirovljenja (1976.). Bio je aktivan član i dugogodišnji predsjednik Hrvatskog planinarskog društva „Zagreb - Matica“ (osnovanog 1947.), te doživotni pročelnik (planinarske) Visokogoranske sekcije Grupa „Goranin“ od njezina osnivanja (07.02.1951.). Dvostruko je odlikovan 1999. g. Redom Danice Hrvatske - s likom Franje Bučara za zasluge na području sporta, te s likom Antuna Radića za zasluge na području prosvjete - dok je za 20 godina rada na unapređenju fizičke kulture dobio Priznanja Saveza organizacija za fizičku kulturu Zagreba.

Hrvatski skautski savez sastavni je dio internacionalnog omladinskog pokreta izviđača utemeljenog u Engleskoj 1907. Pod njegovim se utjecajem, naime, i u hrvatskim školama tijekom 1913. g. počinju osnivati đačke izletne družbe za dječake, a 1914. Nastaje prvo Hrvatsko skautsko udruženje, koje tijekom Prvog svjetskog rata inicira različite humanitarne akcije i pomaže u radu javnih službi. U međuratnom su periodu na razvoj skautskog pokreta poseban utjecaj imali ruski voditelji – emigranti iz Sovjetskog saveza - a 1921. g. osnovan je Savez izvidnika i planinki (kasnije Savez skauta Kraljevine Jugoslavije), čiji su predstavnici sudjelovali u osnivanju Svjetske organizacije skautskog pokreta (WOSM) na međunarodnoj konferenciji u Parizu 1922. g. Iako je tijekom Drugog svjetskog rata djelatnost skautskog Saveza potpuno prestala, službeno je obnovljena 19. svibnja 1951. g. - s prvim tečajem za izviđačke voditelje u tadašnjem Pionirskom gradu u Zagrebu – pa se taj datum obilježava kao Dan izviđača, a ubrzo potom je obnovljen i rad Saveza izviđača i planinki Hrvatske (kasnije Saveza izviđača Hrvatske) 29. svibnja 1952 g.